Cetingrad

 
home
Cetingrad
povijest
općina
škola
župni ured
gospodarstvo
udruge
praznici
iseljeništvo
galerija
linkovi
vijesti
 
kontakt
 
english
 
 
 
CETINSKI SABOR 1527 g.
 
Poslije poraza ugarske vojske 1526 god. u bitki na Mohačkom polju i smrti kralja Ludvika II, u ugarsko hrvatskom kraljevstvu došlo je do rasula. Većina Hrvata podupirala je izbor austrijskog nadvojvode Ferdinanda I za hrvatskog kralja. Kraj prosinca 1526 na saboru na Cetinu sastali su se predstavnici nadvojvode Ferdinanda i hrvatsko plemstvo. 1. siječnja 1527 godine razglašena je svečana odluka, koja je glasila:
 
Mi Andrija božjom i Apostolske stolice milošću biskup Kninski i opat Toplički, knezovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braća i Juraj Frankopan Senjski, Krčki i Modruški, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpić Zečevski, Ivan Kobasić Brekovički, Pavao Janković, Gašpar Križanić, Toma Čipčić, Mihovil Skoblić, Nikola Babonožić, Grgur Otmić, plemićki sudac Zagrebačke županije, Antun Otmić, Ivan Novaković, Pavao Izačić, Gašpar Gusić, Stjepan Zimić i svekoliki plemići i velikaši te sav narod plemenitih županija, gradova i kotara Kraljevine Hrvatske, ispovijedamo, priznajemo i na vječno znanje dajemo ovim listom svima: Kako je prejasni i premogući princip i gospodin Ferdinand, božjom milošću češki i hrvatski kralj, španjolski nasljednik, Svetoga Rimskoga Carstva izbornik, nadvojvoda austrijski......poslao k nama ovih dana savjetnike i poslanike svoga svetog kraljevskog veličanstva, časnoga naime u Isukrstu oca i gospodina Pavla od Oberstaina, božjom milošću bečkoga prepošta, doktora filozofije i obojega prava, Nikolu Jurišića, vrhovnog zapovjednika, Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, načelnika utvrđenog grada Mjehova, kapetane, gospodu i posebne naše prijatelje, koji su nas u ime spomenutoga kraljevskoga veličanstva, od kojega imaju pravovaljanu punomoć, zamolili da priznamo njegovo veličanstvo za našega zakonitog i naravnoga kralja i gospodara, a prejasnu vladaricu i gospođu Anu, ugarsku, češku i hrvatsku kraljicu, za našu premilostivu vladaricu i gospodaricu, te da o tome položimo prisegu vjernosti i poklonstva. Mi pak pošto smo dobro istražili i skrbno razmotrili sva prava po kojima bi ovaj naš prejasni kralj s rečenom prejasnom gospođom kraljicom svojom suprugom imao nasljedno pravo da zadobije krunu prejasnog Kraljevstva Ugarskoga te uz to potkrijepljen i snagom više nepobitnih ugovora, koje smo mi temeljito razvidili, pročitali i proučili, te najposlije snagom izbora prema zakonima i pravima Kraljevstva Ugarskoga obavljenoga na zboru staleža i redova toga kraljevstva dana 16.prosinca prošle godine u utvrđenom gradu Požunu, valjano i zakonito obavljenog i proglašenog a jednako spomenuvši se tolikih milosti, pomoći i koristi kojima, između tolikih kršćanskih vladara, samo njegovo posvećeno kraljevsko veličanstvo nas i Kraljevinu Hrvatsku evo već više godina milostivo darivaše i od bijesnih Turaka branijaše da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske, te kako je isto kraljevsko veličanstvo druga nebrojena dobročinstva nama podijelio i osobitom svojom milošću i darežljivošću oko svih naših prava nastojalo; zato pristajemo smjerno i sa štovanjem na pravedno i pošteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prije objeda i dok smo još bili u postu, bivši u našem Saboru, svi i svaki pojedinac jednodušno i jednoglasno izabrasmo i primismo, učinismo, ustanovismo , proglasismo i po selima i krajevima proglasiti dadosmo gore imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za našega i cijele ove slavne Kraljevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravnoga kralja i gospodara, kao što i spomenutu gospođu Anu za našu i cijele Kraljevine Hrvatske pravu, zakonitu, nedvojbenu i naravnu kraljicu i gospodaricu..... Podjednako pak prisegamo s najvećim veseljem i prisegu dužne vjernosti i poklonstva, i to također javno, glasno i razgovjetno te digavši prste i ruke u vis, kako nam je rečeni časni gospodin bečki prepošt svojim glasom prednjačio i to evo ovako: "Prisižemo i obećavamo da ćemo biti odsada i ubuduće uvijek vjerni i poslušni prejasnom vladaru i gospodaru Ferdinandu, češkom kralju i njegovoj supruzi, prejasnoj gospođi Ani, rođenoj kraljici ugarskoj i češkoj itd.....gospodarima našima preblagostivima i premilostivima kao pravim, zakonitim i naravnim nasljednicima i kralju i kraljici Kraljevine Hrvatske, kao što i njihovim nasljednicima, namjesnicima i upraviteljima.... tako nam Bog pomogao i sveto evanđelje. Zatim otpjevasmo svečano u crkvi Pohođenja svete Marije ovdašnjega samostana male braće u čast, slavu i hvalu svemogućega Boga pjesmu: Tebe Boga hvalimo, uz neprestanu tutnjavu i zvonjavu zvona......Za sve ovo što rekosmo nepobitno i za potpuno vjerovanje, kao i za dovoljno svjedočanstvo sastavismo i izdasmo ovo pismo i potvrdismo ga svojim običnim pečatima, dijelom vlastitima a dijelom općima, da vrijedi za sve vijeke. Dano u Gradu Cetinu na našem Saboru, držanom u gore spomenutom samostanu na prvi dan mjeseca siječnja godine po rođenju Spasitelja našega Isusa Krista, tisuću petsto dvadeset i sedme."
 
Ispravu su svojim pečatima potvrdili nazočni plemići, predstavnici visokoga plemstva: Andrija Tuškanić, Ivan Karlović, Nikola Zrinski, Juraj Frankopan, Vuk Frankopan i Stjepan Blagajski, a u sredini je pečat Kraljevine Hrvatske sa 64 (8x8) crveno-bijela polja. Isprava, koja predstavlja jedan od najvažnijih dokumenata hrvatske državotvornosti, pohranjena je u Austrijskom Državnom Arhivu (Österreichischen Staatsarchiv) u Beču, zbirka Haus-, Hof- und Staatsarchiv.
 
Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode kraljevine Hrvatske i njenih stanovnika te ih materialno i vojno pomagati u boju za obranu od Turaka. Dio slavonskog plemstva odlučio se radije za Ivana Zapolju (mađ. János Zápolya). Slijedilo je razdoblje dvovlađa koje je završilo sa Zapoljinom smrću 1540 god.
 
Vir: Cetin : grad Izbornog sabora Kraljevine Hrvatske 1527. / Milan Kruhek