| Slobodan poput vjetra ... | |||
|
Hrvatska turistička zajednica Karlovačke županije organizirala je u Karlovcu, 14. 12. 2006. svečanu dodjelu nagrada nakon provedenog natječaja «Volim Hrvatsku», gdje su se natjecali učenici dječjih vrtića osnovnih i srednjih škola Karlovačke županije sa svojim likovnim i literarnim radovima na gore objavljenu temu. Među nagrađenim, sa osvojenim drugim mjestom, bio je i Zvonko Lončarić, sada učenik 4. razreda OŠ Cetingrad sa sastavom «Slobodan poput vjetra». Dio nagrade doznačen je još u 6. mjesecu 2006. našoj školi: radilo se o 3.000,00 kuna koja su usmjerena na nabavu lektirnih naslova školske knjižnice. Na dodjeli priznanja, 14.12.2006. Zvonku je uručeno priznanje za rad i plavi cvijet. |
||
| Slobodan poput vjetra... | |||
|
Moja zemlja je tako mala, a opet tako bogata. Ima ravnu, žitom bogatu Slavoniju i planinama i šumom bogatu Liku. Plitivička jezera svojom ljepotom oduzimaju dah, a najčišće more privlači svojim razbacanim otocima. Gdje god se okrenem vidim prelijepe šume, zelene njive i čiste izvore pune vode koja život znači. Najljepši od svih je moj zavičaj, okićen zelenim šumama i livadama u kojima se čuje mir i cvrkut ptica. Volim ga jer je mirno i čisto mjesto kakvo želim da imaju sva djeca u mojoj lijepoj domovini. Prije nego sam se rodio bio je rat. Ne znam puno o njemu, ali svaki dan vidim njegove posljedice. Na putu do škole vidim natpise upozorenja, a po njivama su razasute mine umjesto lijepih proljetnica. To mi oduzima ono što ja i sva djeca svijeta volimo, trčanje bez granica. Želim da taj strah nestane jer ću tek tada moći trčati slobodno poput vjetra i valjati se po zelenoj, mirisnoj travi moga zavičaja. |
|||
|
|||
| Takva će biti moja Hrvatska. | |||
| Zvonko Lončarić | |||
