Ponovljeni uspjeh!
 
Zvonko Lončarić
Zvonko Lončarić
Na ovogodišnjem natječaju za najbolji literarni rad djece na temu «Hrvatska, ljubavi moja», u organizaciji Turističke zajednice Karlovačke županije Zvonko Lončarić, učenik 4. razreda OŠ Cetingrad osvojio je 2. mjesto sa radom «Priča jedne rijeke».
Vrijedna nagrada koju je Zvonko osvojio za našu školu iznosi 5.000,00 kuna.
Podsjećamo da je Zvonko i prošle godine osvojio nagradu za literarni rad, a ovom nagradom je potvrdio svoje sposobnosti lijepog pisanja!
 
Priča jedne rijeke
 
   Ima jedna rijeka čista kao suza, bistra i blistava, nedaleko moje kuće, a zove se Korana. Izvire na Plitvičkim jezerima za koje kažu da su biseri svjetske baštine.
   Ona mi je posebna jer je gledam u proljeće kad je mutna svim žarom nosila i gutala otopljeni snijeg.
   U ljeto je mirna, lagano šapuće svojim obalama. Šapuće smijehom djece koja se kupaju u njoj. Nježno umiva grane povijenih vrba i ponosno klizi kraj prekrasnih lopoča noseći suhe polomljene grane. Mislim da je sretna jer ptičice iz nje piju vodu i zahvaljuju joj cvrkutom.
   Ona je dom mnogih školjkica i ribica. Ona je užitak i osvježenje umornom seljaku koji suši sijeno, a mami osmijeh na lice svakom čovjeku.
   I tada rijeka putuje dalje kroz zelene, plodne doline i visoke, šumom bogate brežuljke, pokraj stijena, nikad umorna.
   Jesen je smiruje lagano posipajući lišćem. I eto stiže zima, sad će biti okićena ledom, ali će snažno ići dalje kroz moju domovinu do svojih prijateljica, do Rastoka i Slunjčice, gdje svakom posjetitelju dođe na pamet kako bi volio pokraj slapova živjeti.
   Dok stojim na njenim obalama priča mi ona o prošlosti. Mnoge su umorne vojničke noge prošle kroz nju. Svakog je rashladila. Vidjela je ratove i ovaj domovinski rat. Tako puno ružnih slika, plača, jecaja i boli… Boli je jer je puno ljudi stradalo.
   I tako odlazi do grada na četiri rijeke. Sve su dobre prijateljice, pa kad se sastanu pune divota i krasota teku dalje do plodnih dolina i velikih gradova. Pričaju od kuda su došle, o krajolicima domovine nam Hrvatske. Tekući pamte svaku ljepotu i nose je, nose i prelijevaju u prekrasnu priču o jednom narodu. Sretan čujem pjesmu rijeke i njezinih prijateljica.
 
Tečemo pored mirisnog cvijeća,
gledamo zemlju ljepšu od cijelog svijeta.
Oj, ti ljepoto naša nježna kao lane,
obožavamo te gledati i brojiti dane.
Naša plodna, ponosna zemljo,
ponosno živimo i tebi se divimo.
 
Zvonko Lončarić, 4. razred OŠ Cetingrad
 
www.cetingrad.org