| |
CETINGRAD
MJESTO - IME - POJAM
|
|
Cetingrad je maleno mjesto u središnjem djelu Kordunske regije, udaljeno dvadesetak
kilometara sjeveroistočno od Slunja a svega nekoliko kilometara od bosanske granice.
Nastao je na temeljima srednjevjekovnog naselja Vrčkovići koje je već 1082 g. dobilo
crkvu "Marijina uznesenja". Za turskih vremena naselje se je zvalo Kekić selo a po
oslobođenju od Turaka dobiva ime po avstrijskom generalu Vališ selo. Sadašnje ime
Cetingrad nosi jedva stotinjak godina.
|
| |
| |
CETINGRAD
MJESTO I IME
|
Razglednica 1910. Nijedna od zgrada na slici danas više ne postoji.
|
Pored imena to naselje i svoju povijest duguje 4 km udaljenim ruševinama starog
grada Cetina čiju povijesnu ulogu poznaju samo malobrojni poznavaoci srednjevjekovne
hrvatske povijesti. Grad Cetin bio je nekada jako utvrđenje opasano sa dvostrukim
18 m visokim obrambenim bedemima opremljenim sa kulama i osmatračnicama. U naselju
je bio velik franjevački samostan i crkva sv. Mirka. Naselje je napajano sa vodom
sa Kloštarskog vrela neposredno pod cetinskim zidinama.
Cetin se nalazi na granici geološko različitih pokrajina, jugozapadna strana u pravcu
Slunja i Rakovice je kamenit i kraški teren, tipičan lički krajolik. Sjevernoistočna
strana je nisko i valovito zemljište sa pitomim brežuljcima i bez kamena. Zelene
šume i bujne livade sa mnoštvom potočića i izvora podsjećaju na tipične pejsaže
hrvatskog Zagorja. U neposrednoj blizini Cetina nalazila se je regionalna granica
srednjevjekovne Hrvatske, tako je Cetin pripadao panonskoj hrvatskoj kraljevini
Slavoniji i Zagrebačkoj biskupiji dok su susjedna mjesta Slunj, Rakovica i ostali
krajevi pripadali dalmatinskoj Hrvatskoj i Krbavskoj biskupiji.
|
| |
| |
CETIN
|
|
Grad Cetin danas dijeli zlu sudbinu sa mnogim hrvatskim srednjevjekovnim gradovima i
spomenicima kulture kojima povijest duguje mnoga objašnjenja. Tako i ruševine grada
Cetina leže potpuno zapuštene i zaboravljene od čovjeka u skoro pravom bespuću.
Ne zna se čak ni to tko ga je sagradio ni kada. Rimski natpisi na kamenitim pločama
i ostaci rimskog groblja su nijemi svjedoci da su u Cetinu nekada gospodovali
Rimljani. Čvrste zidine su preživjele propast Rimskog carstva i još preko 1000 godina
odolijevale zubu vremena i ratnim vihorima. Malobrojni dokumenti govore da je Cetin
bio dugo vremena kraljevski grad a potom je bio u vlasti hrvatskih velikana Nelepića,
Zrinskih i Frankopana koji se po ondašnjim običajima prozvaše knezovi Cetinski.
Najzad Cetin dolazi pod vlast Frankopana knezova Slunjskih.
Do provale Turaka to je područje bilo naseljeno isključivo katoličkim stanovništvom
a život se je odvijao na zavidnom kulturnom i vjerskom nivou.
|
| |
| |
CETINSKI SABOR 1.1.1527 G.
|
|
Poslije Mohačke bitke 1526 g. zavladalo je rasulo u tadašnjem Hrvatsko-Mađarskom
kraljestvu. Na saboru u gradu Cetinu tada se sastaše hrvatski
velikani i 1.1.1527 god. izabraše Ferdinanda Habsburškog za svojega kralja a njegovu ženu
Anu prozvaše hrvatskom kraljicom. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i
slobode kraljevine Hrvatske i njenih stanovnika te ih materialno i vojno pomagati u boju za
obranu od Turaka.
|
| |
| |
RAZARANJE GRADA CETINA
|
|
Ubrzo zatim Turci se naglo približavaju Cetinskom kraju i tako Cetin doživi svoj
krvavi dio povijesti. U stalnim borbama postaje toliko oštećen da ga Hrvati napuštaju.
1584 god. zauzeše ga Turci i popraviše ga za odbranu i od tada Cetin poče često
mjenjati vlasnike koji ga naizmjenično popravljaju, ruše i pale sve što se spaliti da
a dva puta je razaran lagumom. Cetin je tada djelio zlu sudbinu svih susjednih
gradova Furjana, Drežnika, Lađevca, Slunja i ostalih koji su danas jednako tako
razoreni, zapušteni i zaboravljeni. Od mnogobrojnih primirja sa turcima nije bilo
nikakove koristi sve dok nisu Hrvati pod vodstvom generala Walischa 1790 god.
provalili u te krajeve i nakon teških borbi zauzeli grad Cetin. Turci su i dalje
napadali Cetin tako da su se Hrvati konačno učvrstili u Cetinu tek 1834 god.. Grad
je tada bio potpuno razoren, nije više popravljan i počeo je padati u zaborav.
|
| |
| |
OPUSTOŠENJE CETINSKOG KRAJA
|
|
A što je bilo sa stanovništvom cetinskog kraja? U godinama velikih stradanja hrvatskog
stanovništva, Cetinjani su djelili zlu sudbinu sa ostalim Hrvatima susjednih gradova,
mnogi izginuše u borbama sa Turcima, neki su odvedeni u tursko ropstvo a malobrojni
koji su preživjeli razseliše se po ostalim djelovima Hrvatske, Austrije i Slovačke i
mnogima se gubi svaki trag. Već krajem 16. stoljeća okolica je Cetina opustila a u
17. stoljeću ostala je bez stanovnika. U susjedne krajeve Slunja i Rakovice začelo
se je vraćati stanovništvo po sklopljenom miru sa Turcima 1699 god. u Sremskim
Karlovcima a u cetinski kraj tek po Svistovačkom miru sklopljenom 1791 god.. Najviše
povratnika došlo je iz slovenske pokrajine Kranjske i zato i danas tamo zovu Hrvate
Kranjci. Oko 1850 god. konačno je cetinski kraj naseljen najviše Hrvatima iz raznih
dijelova Hrvatske kao i nešto pravoslavnog stanovništva poznatog pod imenom Vlasi
koji su došli iz Bosne na prazna i opustošena zemljišta većinom sa Turcima ili
poslije Turaka.
|
| |
| |
NASTANAK CETINGRADA
|
|
Krajem 19. stoljeća počelo se je razvijati novo naselje 4 km istočno od Cetina
najprije pod nazivom Vališ selo, sagrađena je i nova crkva Uznesenja Blažene Djevice
Marije već po treći put na istim temeljima. U Vališ selo krajem 19 stoljeća preseliše
iz Cetina svu administrativnu i upravnu vlast i tako Cetin ostade potpuno napušten
a od nekadašnjeg slavnog Cetina ostaše samo hrpe ruševina kao nijemi svjedoci burnih
događaja prošlosti. God. 1910 Vališ selo se preimenuje u Cetin-grad.
Brzo su Cetingrađani savladali poteškoće prošlosti koje su ostale samo kao legende i
život je počeo ponovno cvjetati i bujati. Međutim novije doba hrvatskom djelu
stanovništva nije u tim krajevima donosilo ništa dobro. Već poslije 1930 god. počinje
se stanovništvo osipati. Po popisu stanovništva iz 1930 god. Cetingrad je imao oko
6000 hrvatskih vjernika a 1991 god. samo 2500 vjernika. Nije tome kriv samo drugi
svjetski rat. U poratnim stradanjima su Hrvati Cetingrada dijelili zlu sudbinu ostalih
Hrvata, mnogi su završili na raznim stratištima i u neznanim jamama u tom mračnom
razdoblju bez dokazivanja njihove krivice i većini se ne zna ni za grob. Zla kob je
i dalje pritiskala Hrvate ovog kraja, politika raseljavanja Hrvata iz ovih prostora
prisilila je mnoge da zauvijek napuste rodnu grudu i odsele u razne krajeve Europe
ili preko oceana.
|
| |
| |
CETINGRAD U DOMOVINSKOM RATU 1991 - 1995 G.
|
|
Raspadu komunističkog režima slijedila je potpuna ideološka i politčka preobrazba,
stvara se novi višestranački sistem, 1990 godine su izvedeni višestranački slobodni
izbori i demokracija je pobijedila. Srpsko je stanovništvo u Hrvatskoj pogrešno
razumjelo demokraciju i tako je nastala balvan revolucija. 1991 godine dolazi do
ponovnih pustošenja ovih prostora u kojima Hrvati Cetingrada opet djele zlu sudbinu
Hrvata mnogih hrvatskih krajeva. Pustošenje je izazvao dio pravoslavnog stanovništva
zadojenog srpstvom i ideologijom stvaranja velike Srbije a potpomognuti srpskom
armijom t.j. ostatkom bivše JNA. Nenaoružano i goloruko hrvatsko stanovništvo nije se
moglo odupirati tehnički nadmoćnom neprijatelju te je moralo napustiti svoje domove i
poći u izbjeglištvo. Tako je Cetingradsko područje kao i mnoga mjesta Hrvatske ostalo bez
hrvatskog stanovništva koje je izbjeglo najviše u Karlovac i Zagreb. Srpski okupatori
su i ovdje kao i u drugim djelovima Hrvatske barbarskim metodama opljačkali i spalili
sva sela a posebnim razaranjima bili su izloženi povijesni, vjerski i kulturni
spomenici da bi time izbrisali sve tragove postojanja Hrvata u ovim prostorima i
pripremili teren za stvaranje srpske paradržave na hrvatskom teritoriju.
|
Cetingrad 1990 god.
|
Cetingrad 4.11.1991
Crkva u plamenu
|
Izbjegličko naselje Gaza
Karlovac
|
|
| |
| |
OSLOBOĐENJE CETINGRADA
|
|
Živa diplomatska aktivnost na najvišim međunarodnim nivoima i međunarodno priznanje
Hrvatske u njezinim granicama nije ovom narodu donijelo tako željeni mir. Hrvati su
dobro poznali svoje nekadašnje susjede a sada protivnike i zato su se spremili na
povratak milom ili silom. Operacija "Bljesak" (svibanj 1995) bila je početak kolapsa
a operacija "Oluja" (kolovoz 1995) pomela je naše krajeve i zauvijek izbrisala
srpske nade za stvaranje srpske paradržave na
hrvatskim prostorima.
|
|
|
| |
| |
POVRATAK NA DOMAĆA OGNJIŠTA
|
|
Brzo su se počeli ljudi vraćati u domaće krajeve, većina njih su našli samo ruševine
i zgarišta, no uprkos svemu ovaj je narod i u prošlosti znao uspješno savladati sve
poteškoće i preživjeti pa će tako uz pomoć božju i sada. Tako ponovno Hrvati
Cetingrada djele sudbinu Hrvata iz drugih krajeva Hrvatske. Došli su na opustošenu
zemlju ali važno je da je slobodna i pripada njima. Niko tada nijo znao kakva jih
budućnost čeka. Povijest nas uči da poslije takvih krvavih ratova ljudi iz temelja
mjenjaju svoje navike, običaje i ponašanje. Prema tome ništa više neće biti kako je
bilo. Ni Cetingrad neće nikad više biti onakav kakav je bio. Dolina koju zatrpavaju
ostacima cetingradskih zidina bit će nijemi svjedok u budućnosti o teškim ratnim
pustošenjima u prošlosti.
|
Cetingrad 15.8.1995
|
Cetingrad 15.8.1995
Ruševine cetingradske crkve
|
|
| |
Napomena:
-
Malo je poznata opera "TURCI IDU" u tri čina autora Krešimira Baranovića prema
istoimenoj noveli Augusta Šenoe. Radnja se događa u Cetinu oko 1832 god.
Praizvedba je izvedena u HNK Zagreb krajem 19. stoljeća.
-
U Dalmaciji postoji mjesto Cetina, rijeka Cetina i Cetinska krajina u okolici
Sinja. Osim pripadnosti hrvatskoj državi ti krajevi nemaju ništa zajedničko
sa gradom Cetinom i to su različiti geografski i povijesni pojmovi.
|
Vir podataka o povijesti Cetinske tvrđave:
-
"Mostovi", list Slunjskog dekanata br. 2 1980 god.
-
"Mostovi", list Slunjskog dekanata br. 1 1981 god.
-
"Mostovi", list Slunjskog dekanata, 1991 god.
-
"Oko Kupe i Korane" od R. Lopašića, izdanje 1895 god.
|
